Proizvodnja pocinčanog čelika prvenstveno uključuje dva procesa: vruće-pocinčavanje i elektro-pocinčavanje. Vruće-pocinčavanje podrazumijeva uranjanje čelične spirale u kupku od rastopljenog cinka kako bi se formirao relativno debeo cink premaz, dok elektro-pocinčavanje nanosi sloj cinka na površinu putem elektrolize, što rezultira tanjim, ali ujednačenijim premazom. Svaki proces ima različite karakteristike i pogodan je za različite primjene.
1. Proces vrućeg{1}}pocinčavanja (mainstream metoda)
Pocinčani koturovi se prvenstveno proizvode postupkom vrućeg{0}}pocinčavanja. To uključuje uranjanje tankih čeličnih limova u kadu s rastopljenim cinkom tako da sloj cinka prianja na površinu; kontinuirani proces pocinčavanja-gdje se namotani čelik kontinuirano prolazi kroz cink kupku-trenutno je dominantna metoda.
2. Proces galvanskog žarenja
Druga metoda je proces galvanskog žarenja, u kojem se čelik zagrije na približno 500 stepeni odmah nakon izlaska iz cinkove kupke kako bi se formirao sloj legure cinka{1}}gvožđa. Pocinčani koluti proizvedeni ovom metodom nude odličnu adheziju boje i zavarljivost.
3. Elektro{1}}proces galvanizacije
Elektro{0}}pocinčavanje se također koristi za proizvodnju pocinčanih kotura; međutim, rezultirajući premaz je tanji, a njegova otpornost na koroziju je inferiornija u odnosu na metodu vrućeg{1}}potapanja.
4. Metode površinske obrade
Ovisno o primijenjenoj površinskoj obradi, proizvodni procesi se mogu dalje kategorizirati u tipove kao što su pasivizacija, podmazivanje i zaptivanje lakom. Posebno, tretman pasivacijom efikasno minimizira stvaranje rđe (posebno "bijele rđe") tokom skladištenja i transporta u vlažnim uslovima.
